Heraldika je pomoćna istorijka nauka koja proučava postanak, razvoj i umetničku obradu grbova od njihove pojave u XI veku (i ranije) pa sve do danas. Heraldika pored ostalog, utvrđuje pravila kod sastavljanja grbova, načine njihovog likovno-grafičkog oblikovanja i utvrđuje način čitanja figura u grbovima.
Grb Orlovića je jednoglavi orao u uzletu, akciji, stvaranju i ostvarenju, beo i rujnocrven. Bela boja je u prošlim vremenima značila najčistiju svetlost, svetinju, slobodu i ljudsko prosvetljenje. Crvenorujna boja, boja krvi, znači uzdanje u sebe i u svoje junaštvo. Crvenorujna boja, prema istoričaru Milošu Milojeviću je “kod Serba odvajkada bila boja naših careva i kraljeva i znak nezavisnosti, glavna boja Serboslovena“.
Sam dvoglavi orao ili samo orao, označava čoveka od akcije, preokupiranog uzvišenim ciljevima i važnim poslovima, duhovitog, nadarenog, bistrog rasuđivanja i razboritoga u dvosmislenim stvarima.
grb Orlovića
Svaki grb ima svoju levu (žensku) i desnu (mušku) heraldičku stranu računajući prema onome ko nosi štit a ne prema onome ko gleda štit. Ovakva podela je upečatljiva na grbu Orlovica. Koso postavljen štit na grbu znači da je taj grb veoma stari, da je nastao krajem XIII ili početkom XIV veka. Kacige sa zlatnim prečagama ili bard nosili su samo veliki dostojanstvenici ili oni koji vode poreklo od takvih. Kruna na glavi Orla predstavlja vojvodsku titulu (vojvodska kruna) ali isto tako može opet da predstavlja visoko poreklo nosioca te krune.
Vlastela koja potiče od grane Nemanjića ima u svom nastanku grbove sa kombinacijama boja crveno-belo (srebrno) i orlove ili lava na štitu.
grb Nemanjića
Podsetiću na Humsku vlastelu Nikoliće i njihov grb (potomci velikog Humskog kneza Miroslava, Nemanjinog brata), kao i na grb Bosanske vlastele Zlatonosovića iz Soli i Usore bivših poseda Kralja Dragutina, takođe potomaka Nemanjića.U ovu grupu spada i grb Lazarevića preko kneginje Milice Nemanjić i grb Mrnjavčevića savladara Nemanjića (cara Uroša).
grb Nikolića Humskih
grb Zlatonosovića
grb Lazarevića
grb Mrnjavčevića
Mislim da su Orloviće i prozvali Orlovićima jer su na štitu nosili orlove, a ne kako neki istraživači tvrde da su imali Orlov grad (Užice) koji se kasnije, kao što je i u istoriji poznato, zove Soko grad.
Pripremio: Ivan Vuković
|